– 2016. | hrvatska | 15’ 00’’ | stereo | hd, 16 mm, 1920 x 1080
– knjiga, download pdf >>>>> SKORO NIŠTA

Uživanje u pogledu, mirisima i zvukovima političko je pitanje još od rađanja Evrope, kaže J. L. Nancy. Ideja krajolika nema ništa s idejom netaknute prirode. Krajolik je oblikovan planiranim procesima krčenja šuma, pošumljavanja, kontrolom i planiranjem sadnje uvjetovanim ekonomskim, zdravstvenim i drugim politikama, koje su zabilježene u sistematiziranom i klasifikacijskom jeziku katastra. Mapirajući floru otoka, odnosno registrirajući otpor koji biljke pružaju vjetru i snimajući zvuk koji nastaje trenjem, bilježim zvučne signale koji govore o promjenama, modi ili ekonomskim prilikama određenog lokaliteta. Te se politike kultivacije poput vjetra vraćaju u naše kuće i apartmane, stvarajući složenu mapu feedbacka između unutarnjeg i vanjskog prostora.

stilovi iz filma:
 

KRAJOLIK ZA SVA VREMENA: KSENIJA ORELJ

Kažu da živimo u vremenu protoka, iako neprestano nailazimo na situacije prepriječenosti i stagnacije. Rad ane Hušman Skoro ništa 1 zasniva se upravo na kontrastima pokreta i mirovanja, statike i dinamike, zvuka i tišine. Glavnu ulogu nosi vjetar sa svojim različitim smjerovima i brzinama, iznenadnim refulima i povremenim bonacama. ovaj neopipljivi fenomen koji naizgled dolazi niotkuda, a ne pripada nikome, snimljenje na području otoka Korčule. Zabilježen je prema različitim odrazima u okolišu, od pomicanja lišća i grana u eksterijeru do treperenja sjena u unutrašnjosti apartmana. kao gledatelji krajolik sastavljamo iz odmjeravanja zapuha vjetra i trenja podloge, kako kaže autorica, iz složene mape feedbacka između unutarnjeg i vanjskog prostora. krajoliku dopuštajući umirujuće djelovanje pa i milinu, Skoro ništa istodobno upućuje na pozadinske politike upravljanja prostorom i kultiviranja prirode, proigravajući očekivanja lagodnog razgledničkog obilaska otočkim krajem. Nabujalo tkivo (ne)vidljivog i (ne)čujnog koje se prikriva iza suprotivog naslova Skoro ništa, sastavljeno je od dva dominantna dijela. i prizori apartmana i otočke flore lišeni su prisustva ljudi, a da se njihov utjecaj po krajolik izrazito osjeća. teme o čovjekovom učinku u preobrazbi prirodnog okoliša, o granicama kultiviranog i divljeg, prirodnog i proizvedenog otvaraju se zaobilazno. Pažnja se usmjerava na skliske odnose između pokreta i inercije; slike, zvuka i jezika, njihovih normativnih kodova i prigušenih stvarnosnih ishodišta. U prikazima eksterijera neprestano slijedimo stvarne zvukove vjetra. Vjetar osluškujemo u propuhivanju otočkog raslinja, u granama maslina ili krošnjama hrasta crnike. O lokacijama i vremenu nastanka informira nas prateća legenda te svako toliko umetnut crtež određenog bilja. 09. 02. 2015., Umjerena bura u trsci, MS – Mikrofon ispred stabljika (Plaža Pržina). Crtačke vizure oko vraćaju na same početke mapiranja pejzaža bez pomoći kamere, podsjećajući na pionirske poduhvate klasifikacije prirode u vidu slikovnih tabela sa pridruženim nazivljem. Za razliku od eksterijernih prizora, snimke interijera naočigled se doimaju inscenirano. opremom, stilom uređenja, kao i detaljima – primjerice masovno prisutnim reprodukcijama arty motiva, unutarnji prostor primarno se pokazuje kao standardizirani proizvod, turizmom umnoženo nemjesto. Prizori apartmana pritom su ispražnjeni od zvukova in situ. Pomno pospremljeni i odriješeni od tragova svojih korisnika, djeluju nastanjeni tek vjetrom koji povremeno ulazi kroz odškrinute otvore. Snimke prati pomaknuta meteorološka prognoza. Spikerski glas opisuje Beaufortovu ljestvicu istražujući podudarnosti između jačine vjetra i njegova djelovanja na more, bilje ili kretnje ljudi. vrijednostima Beaufortove ljestvice pridodani su umjetničini opisi zvučnih zapisa vjetra. Sedam bofora (…)
Zvuk je suh i hrskav, povremeno se čuje škripanje. Dok kamera istražuje kuteve unutarnjih prostora, pogled se zaustavljaV na detaljima koji su se našli naoko slučajno pojašnjavajući određenu jačinu vjetra – primjerice na reprodukciji jedrenjaka na olujnom moru koja nalikuje slikovnoj sinegdohi žestokog vjetra. Minuciozno razrađenim detaljima, pogled postaje svjestan vlastite ljepljivosti uz rutinske sheme, zatečen udvojenim optičkim i slušnim senzacijama koje testiraju i izvrću uspostavljanje klišeiziranih predodžbi. 2 očekivana harmoničnost krajolika i zavodljiva koncepcija neutralnog prostora na kojoj počiva, a koja se doima samorazumljivom biva poljuljana. šumovima unutar slika, razilaženjima u spojevima slike i zvuka, zalazimo u igru proturječja na kojoj je sazdan svaki krajolik. 3 Skoro ništa nas nenametljivo a dosljedno odvodi u propitivanje kulturno-povijesnih sastavnica pejzaža, njegove ekonomsko- političke normiranosti i proizlazeće estetike.
Predodžbe o krajoliku pokazuju se uvjetovane društvenim i proizvodnim odnosima usko vezanim uz politike upravljanja prostorom i prostorne raspodjele, među kojima je turistička apartmanizacija otoka i priobalja tek jedan od novijih fenomena. Poljepšavanje krajolika i njegova stilizacija radi promoviranja nacionalnog identiteta ispostavlja se kao kulturalni nadomjestak – pokušaj prerušavanja ekonomskog i strateškog iskorištavanja krajolika, koje seže u početke europskog imperijalizma. razvijanje imperijalnih politika i teritorijalne kontrole odvijalo se paralelno usavršavanju mrežne geometrije koja je omogućila prilično točno mapiranje pejzaža, njegovo mjerenje i parceliranje, ukoliko se on sagledava sa statičke točke. To je olakšalo razvoj navigacije i tehnika kartografije koje su vodile u osvajanje prostora i kolonizaciju novih zemalja (…) Ujedno je doprinijelo razvoju znanstvenog pogleda koji je europski kozmos podijelilo u distinktivan vizualni registar. Perspektiva je djelovala kao babica rođenju modernosti, koja nam je, kako kaže filozof Martin Heidegger, dala svijet kao sliku. 4 ostavljajući dojam objektivne, sveznajuće instance, koordinatna je mreža, uz standardizaciju mjernih jedinica i administrativno-pravnih propisa, postala bitnom tehnikom u upravljanju prostorom. Primijenjena na prirodni krajolik, omogućila je preglednije i unosnije nadziranje raslinja. Često neovisno o karakteristikama lokalne bio- raznolikosti, razvijeni su planovi krčenja terena, kalkulacije o sadnjama i pošumljavanju. 5 Procesi kultiviranja prirode su u
filmu odnosno videoinstalaciji prisutni pozadinski, pokazujući kako jedan master-plan ovisno o ekonomskim prilikama ustupa mjesto drugome, od standardizacije terena do standardizacije unutarnjih prostora. U pridodanim dijaprojekcijama vremenski protežan sustav kontrole nad pejzažom, ali i istodobne reakcije otpora i trenja, postaju žarišnim sadržajem. Dijapozitivi su naime sastavljeni iz ulomaka Katastarskog i mjerničkog naputka uvedenog 1820. na području Habsburške Monarhije, umjetničinih opisa bilja te slikovnog dijela, frotaža biljki koje je sakupila u šetnjama prirodom. apstrahirani oblici, treperavi otisci tragova ruke nad tijelima biljaka, suprotstavljeni su tehničkom žargonu prvih mjernih poduhvata koji uporno pokušavaju premjeriti krajolik. i dok čitamo, niti jedna točka pretpostavka točna (…) vikanje trčanje uokolo vrijeme zabuna, spominjemo se one stare, ne vidjeti šumu od stabla kao podsjetnika na zaglavljenost u današnjim kulturno-turističkim politikama, čijim se redukcijskim modelima stvarnost svejedno ne daje sasvim kontrolirati. Ostaje barem dijelom neizmjerljiva. neobuhvatljiva. jogunasta poput vjetra.

1 Skoro ništa postoji u dvije verzije, kao film i višekanalna instalacija. rad je iniciran 2013. u sklopu višegodišnjeg projekta Skoro ništa: Remiksirati Ferrarijevu Dalmaciju, posvećenog francuskom skladatelju lucu Ferrariju, koji je 1968. za vrijeme boravka u veloj luci snimio svoje najpoznatnije djelo Presque rien No. 1 – Lever du jour au bord de la mer / Skoro ništa broj 1 – zora na obali mora.
2 Usp., Gilles Deleuze, Film 2: slika – vrijeme, Filmski centar Srbije, Beograd, 2010., str. 42. – 45.
3 Krajolik je scena iz prirode posredovana kulturom. Podjednako je predstavljački i predstavljeni prostor, označitelj i označeno, okvir i ono što okvir sadržava, stvarno mjesto i njegov simulakrum, ambalaža i ambalažna roba. Usp., W. j. t. Mitchell, Landscape and Power, the University of Chicago Press, 2002., str. 5.
4 adrian j. ivakhiv, Ecologies of the Moving Image: Cinema, Affect, Nature, https://www.academia.edu/3469120/ ecologies_of_the_Moving_image_Cinema_affect_nature
5 Usp., james C. Scott, The Trouble with the View from Above, http://www.cato-unbound.org/2010/09/08/james-c-scott/ trouble-view-above

fotografije iz Malog Salona, MMSU, 15.06.2016. – 06.07. 2016.

DOP: Ivan Slipčević
montaža: Iva Kraljević
zvuk: Tomislav Domes
filmsko skeniranje, postprodukcija: Studio Ater
koloristica: Mirela Budimić
tekst čitali: Gordana Kovačić, Christian Bushill

film je sufinanciran sredstvinma Hrvatskog audiovizualnog centra

produkcija: Studio Pangolin www.pangolin.hr
distribucija: Bonobostudio www.bonobostudio.hr
info@bonobostudio.hr