1 Godine dvanaeste, dvanaestoga mjeseca, prvoga dana, dođe mi riječ: zaplači nadut vrdom,  i kaži: propala si!

1 Bjeloočni ga, zazidaj ga, obozidaj ga 2 Okozidaj  ga, rokni ga 3 Okovidi ga, okozidaj ga 4 Okozidni ga urekni ga 5 Smakni, smrkni  ga u umjerenoj rezoluciji

 

.

 

Zrake-Kronosnop, HRT Slika od Zvuka, emitirano 30.12.2017. koristi jednu od pjesama u novoj kolekciji a za božični ugođaj i metereološke tekstove kolažirane s internet portala, presluškivanih razgovora kolege Vanje Babića u autobusu i preparirane dijelove teksta iz knjige lamentacije Starog zavjeta. Vrijeme u ljudskom i neljudskom, mjerilo izvan dosega ljudskog poimanja u vremenu i prostoru, nemogućnost sagledavanja dubokog vremena , istovremeno tehnoscientific napori mjerenja, reguliranja, predviđanja katastrofa i negiranje klimatskih promjena. Krajevi svijeta i svakodnevnost kroz repeticije u kojima uzvišeni i banalni iskazi gube semantiku a stvaraju beskonačan niz morfoloških slika… pokušaj da u formi kontinuirano nešto nastaje, a nikad nije – neka vrsta ontogenezne pshiodelije. Stil pojedinih tekstova inspiriran je drevnim sumerskim lamentacijama, u kojima je naznačena repeticija i ritam kao retorička i pjesnička figura, repeticija dovodi do stupnjevane promjene i doživljaj se odvija kroz postupnu memoriju.