Višegodišnji projekt Ova žena se zove Jasna, istražuje mogućnosti narativa, pripovjedanja, fokalizacije likova u tekstu, te ritmu i formi samog teksta kroz fragmentirani narativ vezan uz haški sud, a manifestira se kao performance, tekst, film. Do sada je izvedeno sedam epizoda projekta, te su realizirane 3 video episode, u planu je 9 epizoda. Deseta nastaje kad se Haški sud zatvori i Jasna traži novi posao.
1991. Jasna je imala 23 godine. Studirala je komparativnu književnost i filozofiju na Filozofskom fakultetu Sveučilista u Zagrebu. 2017. Jasna ima 48 godina i radi kao administratorica na Međunarodnom kaznenom sudu za bivšu Jugoslaviju u Hagu.
Kao mutaciju filmskog projekta predlažem skicu za povijesni roman u filmskom obliku a epizodalnom performativnom izdanju koji kao polazište uzima međuprostor osobne i službene povijesti, proces postojanja i nepostojanja u medijima, u arhivu i u društvu, prevođenje i prenošenje društvenih percepcija, upisivanje i neupisivanje u kolektivnu memoriju sadržaja i poruka slika, filmova i teorija. Uzimajući kao gradbene elemente materijale iz sjećanja ekspertnog svjedoka, vlastita sjećanja, Jasnina sjećanja, diskurse koji su me oblikovali kao autoricu, teorije koje su me oblikovale kao subjekt, prikaze koji su ju petrificirali kao objekt, ratne migracije koje su nas obilježile kao izmještene i nikad u skladu s vlastitom prošlošću forma povijesnog romana u filmskom obliku dozvoljava pristup koji kreće iz dokumentarnog, ali implicira narativni postupak i fikcionalizaciju prekinutih povijesti.
U osmoj epizodi Jasna razmišlja o svom povratku u Hrvatsku, o stimulaciji Nizozemska nudi imigrantima iz ex Yu za povratak u svoje domicile, o novim migracijama Sirijaca, o razlici izmedu analognih i digitalnih zapisa memorija. Zamišlja dan kada vise nema ni jednog analognog sjećanja.
This woman is called Jasna online archive